Jedna od prvih želja koju bi skoro svaki građanin Crne Gore zatražio od Djeda Mraza svakako bi bila smjena Savjets i menadžmenta RTCG.

Državna televizija je dolaskom Veselina Veska Drljevića na čelo Savjeta i Borisa Raonića na čelu izvršnog menadzmenta dotakla dno.

Sama sapunica oko Raonićevog nelegalnog imenovanja i njegovog nestručnog vođenja RTCG nameće obavezu Skupštini Crne Gore da u što kraćem roku pokrene inicijativu za izbor novog Savjeta, a nakon njega i menadžmenta.

Predśednik Savjeta Veselin Vesko Drljević je ignorisao presudu suda o nelegalnom izboru Borisa Raonića,pa samim tim mora biti i on sam sankcionisan zbog nepoštovanja sudskih odluka.

Prosto je nevjerovatno da je Neznaveni Raonić izabran za izvršnog direktora RTCG bez dana radnog iskustva u medijima i mimo pravila konkursa.

Njegovim dolaskom na čelo javnog servisa ova medijska kuća na žalost svih građana Crne Gore najviše liči na jutarnji program koji uređuje i vodi Jovana Jeremić.

Čak u pojedinim trenucima i Jovana Jeremić sa više profesionalizma vodi  svoju emisiju nego što Savjet i menadžment upravljaju sa RTCG.

Ovom prilikom neću komentarisati kontraverze u vezi izbora predstavnika naše države na pjesmi Eurosonga i potpisivanje Ugovora o radu sa istom osobom koja je bila predstavnik Crne Gore Evroviziji, s sve u režiji top neznavenog menadžera Borisa Raonića.

Treba napomenuti i šarlatanski  rad urednika portala RTCG  Marka Vešovića čiji je realno krajnji domet da bude novinar u “popularnom” srpskom radiju Dženarika.

Pošto se volonterski bavim kulturom ne mogu da u ovom tekstu ne spomenem urednicu muzičkog programa Branku Banović koja ovu poziciju pokriva ni kriva ni dužna,  bez ikakvih stručnih referenci.

Međutim ona (ne) svjesno polako ali sigurno crnogorske muzičke umjetnike i crnogorsku pjesmu sklanja sa državne televizije.

Lična karta “ljudskog odnosa” prema crnogorskoj muzici od strane Branke Banović je zabrana emitovanja omaža Zoranu Kaleziću.

Urednici Banović je izgleda partijska pripadnost, mržnja prema Crnoj Gori, kao i podrška neznavenig menadžera Raonića bila jedina referenca za ovako važnu funkciju u RTCG.

Nije na odmet napomenuti  da je RTCG od kada je Raonić došao na njenom čelu u čast Dana nezavisnosti patriotizsm iskazivals emitovanjem kaubojskih  filmova.

Moglo bi se reći da je tužni novogodišnji program najbolja slika i prilika stanja u RTCG, koja ni kriva ni dužna robuje ne znanju nelegalno izabranog direktora Borisa Raonića.

Crveni alarm u RTCG je uključen, na potezu su poslanici oni koje je narod birao da mu služe.

Iskreno se nadam da će Skupština Crne Gore prepoznati tešku situaciju u kojoj se nalazi javni servis, i pod hitnorazriješiti njegov Savjet, prije nego što se otkrije bruka oko produkcije dokumentarnog filma Vraneška dolina koji ispod žita režiraju Boris Raonić i Vesko Drljević.

Volio bih da u RTCG specijalni tužilac Vladimir Novović dolazi kao gost u nekoj od emisija, a ne da radi izviđaj ugovora o rentiranju reportažnih kola.

Možda je za sve ovo kriv Slaven Radunović koji je kao kukavičko jaje državnoj televiziji podmetnuo Borisa Raonića.

Na kraju da mi Demokrate ne zamjere Parlamentarni kanal je dolaskom Borisa Raonića pretvoren u njihovu press službu.